Dolazak u grad
Dok je vezivao konja, oseti da neke spodobe niču iz
mraka. Trže se i pogleda oko sebe. Bio je okružen raz-
bojnicima, onim istim koje je onako nalupao pre
nepunih pola sata. Vrhovi njihovih kopalja su ga skoro
dodirivali. Iako do sad nije često bio u opasnosti, Miloš
se nije uplašio. Znao je da je u opasnom položaju naj-
važnije ostati miran i pribran i dobro razmoriti šta ti
je činiti.
Kao onda kada je ustrelio divljeg vepra i tako spa-
sio sebe Vedranu i Ravijojlu, a bilo mu je samo sedam
godina. Kao onda kada je jednim udarcem u bradu
oborio dvadesetogodišnjeg Ljubu Dragića koji je spo-
padao Veju, a bilo mu je samo trinaest godina.
Da, ali nikad nije bio okružen drumskim razboj-
nicima koji su usto bili kivni na njega jer ih je izmlatio
tako da su se još uvek češkali po zadnjici.
"Daj kesu s novcem!", zapovedi zelenooki spuš-
tajući vrh koplja ispod Miloševog pojasa do mesta gde
je video da Miloš drži novac. Miloš je brzo razmišljao
šta da radi. U običnim okolnostima i da ga nisu izne-
nadili upustio bi se s njima u borbu, ali sada nije imao
nikakvih izgleda. 'Za sve je krivo moje oklevanje da
ubijem', pomisli Miloš, sećajući se kako ga je onomad
otac izgrdio što je oklevao da ubije vuka koji ga je
napao. 'E pa, sad je dosta!', odluči Miloš, potrže mač iz
korica okačenih za sedlo i skoči u vis. Nije rado
koristio čaroliju u ovakvim prilikama jer to nije bilo
82