pošteno prema onima koji ne vladaju čarolijom, ali
sada je bio u životnoj opasnosti. 'Osim toga, njih je
trojica', pravdao se sam pred sobom.
Preleteo je iznad njihovih glava i doskočio malo
dalje.
"Ovde sam!", uzviknuo je zauzimajući položaj za
borbu. Bio je svestan toga da u ruci drži pravi, čelični
mač, a ne drveni, jasenov ili grabov, kakve su koristili
u vežbama na Jasku. Takođe je bio svestan da i pro-
tivnici imaju ubojito oružje i to ga je uzbuđivalo.
Osetio je napetost u predelu stomaka, odmah ispod
rebara. Znao je da će ona prestati čim borba počne,
zato zakorači prema razbojnicima sa ipruženim ma-
čem. Oni ga ponovo okružiše, samo su ovoga puta
imali sablje, dok su koplja spustili na zemlju da im ne
smetaju.
Nemam štit, pomisli Miloš i odmah postade svestan
da ga ni oni nemaju. Osetio je da mu je kretanje kudi-
kamo lakše nego na vežbalištu gde je štit bio obavezan.
Nisu imali ni oklope, ni on ni njegovi protivnici i
Milošu najzad dopre do svesti da ovo nije vežba već
stvarna borba u kojoj možeš ili biti ubijen ili ubiti.
Zato nije žurio, čekao je da oni napadnu. To što ima tri
protivnika istovremeno nije smatrao za veliku teškoću;
nije mu bilo prvi put da se bori protiv trojice. Seti se
da su još u Vilingoru vežbali upravo to jer ih je bilo
samo četvorica pa su mogli da vežbaju odbranu od tri
protivnika. Tako su sva četvorica vežbala u isto vreme.
Iznenada, odmetnik s njegove leve strane izgubi
strpljenje, podiže sablju i krete u napad. Miloš je u le-
83