govori svakome?
"Putujem izdaleka", reče Miloš, "gladan sam i treba
mi prenoćište. Da li me možete uputiti gde mogu naći
neku gostionicu?"
"Pravo ovim putem, momče", odgovori snaša. "Ako
požuriš, stići ćeš do grada pre nego što se vratnice
zatvore. Ali i ako se zatvore imaš gostionicu u
podgrađu."
Miloš se zahvali, obode konja i krenu pravcem koji
mu je žena pokazala. Kod česme se put račvao; levi
krak, koji mu je žena pokazala, vodio je na istok, desni
na zapad, ali je Miloš video da malo dalje od česme
savija na jug. Trebalo je njime da idem, pomisli Miloš,
ali, ništa zato, važno je da sad nađem prenoćište pa ću
se ujutru vratiti i nastaviti na jug.
Zvezde su već treptale na nebu kad je Miloš stigao
pred gradske dveri. Zaista, u podgrađu je bilo naselje i
u njemu gostionica, prostrana daščara, sa velikim
prozorima i dugačkim doksatom na koji se penjalo
preko dva stepenika. Desno od trema bila je motka za
vezivanje konja za koju sada nije bio privezan nijedan
konj. Sigurno su svi gosti odavde iz mesta, zaključi
Miloš.
81