Jahač je bio onaj isti prosjak sa raskršća kojem je
udelio srebrnjak; obe noge su mu bile zdrave i vitlao
je mačem. Ne, nije mač, to je sablja. Pa zar sam se zato
smilovao na tebe i dao ti srebrnjak, da me sad sačekaš u
zasedi i opljačkaš, pomisli Miloš pa poleže po konju i
krišom izvuče koplje koje mu beše okačeno ispod
sedla. Obode konja i jurnu na odmetnike. Seti se svojih
borbi sa Srđom i drugima na vežbama pored Jaska. Bio
je spreman da obori odmetnika, ali ne i da ubije, zato
okenu koplje naopako stavivši oštar vrh koplja sebi
ispod pazuha, a tupi kraj okrenu prema zelenookom
odmetniku na koga je jurio. Moram ga pogoditi u rame,
mislio je, da ga zbacim s konja, ali da ga ne ubijem.
Sva trojica su imali sablje i vitlali njima verovatno i
ne sluteći da pred sobom imaju jednog od najboljih
mačevalaca u carstvu.
Ne želim im to pokazati, pomisli Miloš, trebalo bi da
im je koplje dovoljno; jedan odmetnik će pasti i ja ću
uteći dok se ostala dvojica snađu.
Želeći da sve to što pre okonča, Miloš ponovo
podbode konja i Ždralin polete što je brže mogao.
Malo je podigao koplje i ciljao zelenookom pravo u
desno rame. Još samo dva–tri Ždralinova skoka i…
Osetio je udar i znao je da je pogodio gde treba. Kad se
dovoljno odmakao okrenuo se da vidi šta se zbiva.
Razbojnici su odmicali, ali je zelenookom noga
ostala u uzengiji; konj ga je vukao po zemlji, a on se
derao iz sveg glasa.
Ostala dvojica okretoše konje i kad shvatiše da im
je protivnik živ i zdrav, a da im se drug vuče po tlu,
79