E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 79

Jahač je bio onaj isti prosjak sa raskršća kojem je udelio srebrnjak; obe noge su mu bile zdrave i vitlao je mačem. Ne, nije mač, to je sablja. Pa zar sam se zato smilovao na tebe i dao ti srebrnjak, da me sad sačekaš u zasedi i opljačkaš, pomisli Miloš pa poleže po konju i krišom izvuče koplje koje mu beše okačeno ispod sedla. Obode konja i jurnu na odmetnike. Seti se svojih borbi sa Srđom i drugima na vežbama pored Jaska. Bio je spreman da obori odmetnika, ali ne i da ubije, zato okenu koplje naopako stavivši oštar vrh koplja sebi ispod pazuha, a tupi kraj okrenu prema zelenookom odmetniku na koga je jurio. Moram ga pogoditi u rame, mislio je, da ga zbacim s konja, ali da ga ne ubijem. Sva trojica su imali sablje i vitlali njima verovatno i ne sluteći da pred sobom imaju jednog od najboljih mačevalaca u carstvu. Ne želim im to pokazati, pomisli Miloš, trebalo bi da im je koplje dovoljno; jedan odmetnik će pasti i ja ću uteći dok se ostala dvojica snađu. Želeći da sve to što pre okonča, Miloš ponovo podbode konja i Ždralin polete što je brže mogao. Malo je podigao koplje i ciljao zelenookom pravo u desno rame. Još samo dva–tri Ždralinova skoka i… Osetio je udar i znao je da je pogodio gde treba. Kad se dovoljno odmakao okrenuo se da vidi šta se zbiva. Razbojnici su odmicali, ali je zelenookom noga ostala u uzengiji; konj ga je vukao po zemlji, a on se derao iz sveg glasa. Ostala dvojica okretoše konje i kad shvatiše da im je protivnik živ i zdrav, a da im se drug vuče po tlu, 79