oni žive kad nemaju prometa, zapita se Miloš, teško da
će od krčaga vina zaraditi dovoljno da se danas pre-
hrane.
"Zar vi uvek imate ovako malo gostiju?", upita
glasno krčmaricu koja je stajala iza daske i gledala ga.
"Malo putnika nailazi ovuda, gospodine", odgovori
ona. "A domaći retko dolaze otkako su čuli da u oko-
lini ima odmetnika. Boje se ljudi."
"Odmetnika!", uzviknu Miloš. "Dobro je da ste mi to
rekli."
"Čuvaj se, gospodine. Napadaju usamljene putnike.
Zar ti sam putuješ?"
"Nisam sam", odgovori Miloš. "Ždralin je sa mnom."
Žena ga zbunjeno pogleda.
"Pa gde ti je taj Ždralin?"
Miloš se nasmeja.
"Eno ga napolju. Ždralin je moj konj."
"Slabu ćeš pomoć imati od njega ako te razbojnici
napadnu. Znači, ipak si sam?"
"Ali sam naoružan", reče Miloš.
"Ali si i mlad", dočeka krčmarica. “Dečaci tvoje dobi
teško da znaju rukovati oružjem kao odrasli muškar-
ci."
"Bolje im je da ne sumnjaju u to", reče Miloš. "Silno
bi se iznenadili."
"Ne sumnjam, gospodine. Ali… jesi li već nekoga
ubio?"
Miloš zbunjeno zatrepta.
"Tako sam i mislila", reče žena sa osmehom maj-
činske strepnje. "Bolje se ne junači ako te napadnu,
74