je konj privezan ispred krčme. Krčmarica donese vino, vodu i drvenu čašu i sve stavi pred Miloša. " Izvoli, gospodine. Hoćeš li da ti sipam?" " Ako ti nije teško ", pristade Miloš. Žena naže krčag i usu vino u čašu. Miloš je posmatrao mlaz, tamnocrven sa plavim prelivom. To je govorilo da je vino jako, zato je i zatražio vodu.
" Oprosti, možeš li mi reći čiji je konj privezan ispred krčme?" " Pa tvoj, gospodine ", odgovori krčmarica. " A zelenko?" Žena ga začuđeno pogleda. " Nema tamo nikakvog zelenka, gospodine ", odgovori. " Samo tvoj alat ".
Sad je bio red na Miloša da se začudi. Ustade, ode do vrata i pogleda kroz njih. Zaista, Ždralin je bio sam; nikakvog zelenka tamo nije bilo. Nije mi se valjda učinilo, pomisli Miloš. Zatrese glavom kao da hoće da dovede u red ono što se u njoj nalazi, vrati se i sede na svoje mesto. Naže čašu i otpi dva – tri gutljaja, zatim je dopuni vodom. Vino je bilo gusto, svežeg ukusa, malo oporo. Od kameničarke je, zaključi Miloš, zadovoljan što mu krčmarica nije donela lisičinu. To je bio znak da ga ne smatra detetom već odraslom osobom. To ga navede da se zadovoljno nasmeši i ispije čašu do kraja. Ukusnije je kad se pomeša sa belinom, pomisli Miloš, sećajući se Gradine.
Polako je ispijao vino mešajući ga sa vodom. U krčmu niko nije ušao otkako je Miloš došao. Od čega
73