Krčma
Sad se put spuštao blagom nizbrdicom do sredine
sela. Zaključio je da je to sredina sela jer su se odatle
račvala još tri puteljka koja su vodila u različite
krajeve sela. Tu je bila i krčma, oveća brvnara ispred
koje je bila prečaga za vezivanje konja i dve mlade lipe.
Miloš zaključi da su posađene kada je i krčma sag-
rađena.
On priveza Ždralina za prečagu za koju je već bio
privezan jedan zelenko i pope se drvenim stepeni-
cama na širok doksat.
Ulazna vrata su bila pravo ispred njega i on uđe.
Dočekala ga je prazna dvorana mnogo manja od
seoske dvorane u Gradini. Duž levog zida pružao se
dugačak drveni astal sa klupama pored njega, a desno
je bio mali sto sa stolicama za koji su mogla da sednu
četiri čoveka. Miloš izabra manji sto i sede.
Iza pregrade u dnu dvorane izađe mlada žena u
urednoj i čistoj haljini vezenih rubova kakve žene u
Gradini nose samo nedeljom u crkvi i kad bi pošle na
sabor u Klenje. Bila je lepa, crnokosa, zelenih očiju,
nešto mlađa od Cvete, njegove mame.
Miloš zaključi da je to krčmarica.
"Dobro nam došao, mladi gospodine", pozdravi ga.
"Čime želiš da te uslužim?"
"Krčag vina, molim", reče Miloš, "I bokal vode".
"Odmah, gospodine", pokloni se krčmarica i udalji
se. Miloš se osvrtao okolo pitajući se gde je čovek čiji
72