E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 67

Obradova se kad vide da, osim pečene guske i pogače, ima još i pite, i to od duleka, kakvu on najviše voli. Gde je sad našla dulek, zapita se Miloš. Opet ode do Ždralina, uze mešinu sa vodom pa otpi nekoliko gutljaja; zatim navali na jelo. Kad se zasitio i popio još malo vode, ostatak je ponovo umotao u platno i vratio u bisage. Zatim je još malo hodao da ispravi noge i osmotri šta ga čeka na putu. Učini mu se da se u daljini naziru kuće i zaključi da je ispred njega selo. Bar ću malo prozboriti s ljudima, pomisli pa ponovo uzjaha. Sad je silazio niz blagu padinu. Ispred njega je ponovo bilo ravno polje sa livadama i stadima. Ispred sebe ugleda red vrba i po tome zaključi da pored njih teče neki potok, a duž njega se verovatno pruža neki put koji se očito ukršta sa ovim njegovim. Vrbe i potok pored njh nisu bili daleko tako da stiže do potoka mnogo pre zaranaka. Bio je ušuškan između vrba tako da niko ne bi ni znao da je tu da ga vrbe nisu označavale. Most ponovo nije imao ogradu, ali je bio toliko malen da mu nije bila ni potrebna. 67