E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 66

šumi bilo u izobilju. Grane drveća su zakrilile puteljak tako da je sada bio u debelom hladu iako je dan bio sunčan. Sunce mu je sad bilo spreda, malo ulevo, koli- ko je mogao da oceni kada bi grane postale malo ređe. To znači da već jašem ka jugozapadu, zaključi Miloš. Primetio je takođe i blagi uspon na oznovu čega zak- ljuči da se penje blagom uzbrdicom. Iza šume dolaze vinogradi, zaključi on sećajući se svoje Grede na kojoj su Gradinjani imali vinograde. Ali, nije bio sasvim u pravu. Posle šume čekala ga je vrzina, zapuštena zemlja obrasla šipražjem. Srećom, šipražje nije bilo tako gusto tako da ga je Ždralin lako izneo do grebena. Već smo na vrhu, a jedva sam i osetio da se uspinjemo, pomisli. To je sigurno zato što je uspon kroz šumu bio blag, zaključi Miloš. Sad pogleda pravo ispred sebe. Da, Ždralin i on su stojali na vrhu nevelikog uzvišenja. Sunce je bilo skoro pravo ispred njih i Miloš shvati da je podne odavno prošlo. Pa ja nisam ni užinao ni ručao, pomisli i pogledom potraži hlad. Nedaleko odatle ugleda jedan stari klen čije su grana bile dovoljno široke da pod njih stanu i on i Ždralin i da još ostane mesta. Miloš sjaha i okači Ždralinu uzde za jabučicu sedla. Zatim skide bisage i pođe u hlad. Pod klenom, u hladu, trava ne beše ni bujna ni meka jer je široka krošnja onemogućavala da trava buja. Zato Miloš razveza sa sedla suknenu ponjavu i prostre je ispod klena. Zatim iz bisaga izvadi zavežljaj sa hranom koju mu je Koviljka spremila i rasprostre po čistom platnu koje je takođe izvukao iz zavežljaja. 66