šumi bilo u izobilju. Grane drveća su zakrilile puteljak
tako da je sada bio u debelom hladu iako je dan bio
sunčan. Sunce mu je sad bilo spreda, malo ulevo, koli-
ko je mogao da oceni kada bi grane postale malo ređe.
To znači da već jašem ka jugozapadu, zaključi Miloš.
Primetio je takođe i blagi uspon na oznovu čega zak-
ljuči da se penje blagom uzbrdicom. Iza šume dolaze
vinogradi, zaključi on sećajući se svoje Grede na kojoj
su Gradinjani imali vinograde.
Ali, nije bio sasvim u pravu. Posle šume čekala ga je
vrzina, zapuštena zemlja obrasla šipražjem. Srećom,
šipražje nije bilo tako gusto tako da ga je Ždralin lako
izneo do grebena. Već smo na vrhu, a jedva sam i osetio
da se uspinjemo, pomisli. To je sigurno zato što je uspon
kroz šumu bio blag, zaključi Miloš.
Sad pogleda pravo ispred sebe. Da, Ždralin i on su
stojali na vrhu nevelikog uzvišenja. Sunce je bilo skoro
pravo ispred njih i Miloš shvati da je podne odavno
prošlo. Pa ja nisam ni užinao ni ručao, pomisli i
pogledom potraži hlad. Nedaleko odatle ugleda jedan
stari klen čije su grana bile dovoljno široke da pod
njih stanu i on i Ždralin i da još ostane mesta.
Miloš sjaha i okači Ždralinu uzde za jabučicu sedla.
Zatim skide bisage i pođe u hlad.
Pod klenom, u hladu, trava ne beše ni bujna ni
meka jer je široka krošnja onemogućavala da trava
buja. Zato Miloš razveza sa sedla suknenu ponjavu i
prostre je ispod klena. Zatim iz bisaga izvadi zavežljaj
sa hranom koju mu je Koviljka spremila i rasprostre
po čistom platnu koje je takođe izvukao iz zavežljaja.
66