" Znao sam da ćeš svratiti ovde ", reče Branilo. " Da, tata, vojvodo ", " Dovoljno je samo tata, sine ", reče Branilo i zagrli ga. " Zbogom pošao sine." " Zbogom ostaj, tato ", reče Miloš i krišom obrisa suzu iz ugla oka.
Ostao je još malo sa starim bogovima, zatim uzjaha konja i izađe iza drvoreda na čistinu na kome je bio postavljen astal za zvanice. Astal je bio već popunjen do poslednjeg mesta. Miloš zaustavi konja ispred stola, ispravi se koliko je mogao i povika: " Zbogom ostajte, susedi!" Obode konja i odjaha padinom prema jugu.
***
Da je Miloš mogao da vidi suze u Cvetinim, Zorinim i Daninim očima verovatno se ne bi osećao ovako lako i bezbrižno sada dok ga je Ždralin nosio sve dalje od Gradine.
Nikada ranije nije išao na ovu stranu; Klenje i Golubinje bili su na istoku, Dunav je tekao na istok, zašto bi on išao na jug. Ali, Miloš je upravo i hteo da uradi nešto što inače ne bi; zato je sad krenuo prema jugu, a odlučio je da pređe i preko Morave da vidi šta ima sa one strane. Pa Srđa živi sa druge strane, pomisli, možda je trabalo i njega da povedem. Međutim, brzo odagna tu misao. Ovaj put je učilište samo za mene. Srđa je iz Gruže, njemu je učilište Gradina.
Bio je zamišljen, ali je ipak sa zanimanjem raz-
64