E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 60

vezuje pojas oko očiju. "Hajde sad", kaže Srđa kad je proverio da Ravijojla ne vidi ni kroz, ni ispod, ni iznad vrpce. Ravijojla ustaje raširenih ruku i kreće prema ćošku u kojem čuje da su se sabila sva ostala deca. Ruke su joj raširene da bi njima uhvatila ili osetila dete na koje naiđe, ali je sad primetila da joj raširene ruke pomažu održavanju ravnoteže; sa pokrivenim očima se osećala nesigurno kao da će svaki čas pasti. Zamalo da naleti na Stamenu koja se uz ciku izmakne. I sva ostala deca se rasprše. Sad Ravijojla ne zna na koju stranu da krene. U iskušenju je da opet primeni čaroliju, ali se suzdržava jer zna da to nije pošteno prema onima koji čaroliju ne poznaju. Ipak, rešena je da prvo uhvati Stamenu; ona joj je sestra i rođena je kao veštica; još ne poznaje čaroliju dovoljno, ali ko joj je kriv. Ravijojli je mnogo lakše sad kad je donela odluku tako da sigurnije i korača iako još uvek raširenih ruku; čeka da joj Stamena uleti u zagrljaj što se uskoro i događa. Ravijojla je krenula pored Stamene ka grupi dece koja su vrisnula i razbežala se. Sad je Stamena očekivala da će Ravijojla krenuti na nju ispustivši iz vida da su joj oči pokrivene i da ne vidi; zato je pošla na drugu stranu od očekivane i uletela pravo u Ravij- ojlin zagrljaj. Srđa prilazi, skida povez sa Ravijojlinih očiju i vezuje Stameni. Izmenjali su se tako nekoliko puta. Nešto pre pono- ći, kad su Zora i Dana zakunjale sedeći na klupi pored 60