***
Za to vreme Miloš je obilazio selo i opraštao se sa
drugovima jer je već imao neku zamisao u glavi. U
subotu uveče, sva deca iz tri porodice, Branilovići,
Zavišići i Živkovići, okupili su se opet u Srđinoj kolibi.
"Miloše, zašto si nas pozvao, sutra putuješ i vide-
ćemo se u porti", reče Ravijojla.
"Zato sam vas i pozvao", reče Miloš, "Sutra će biti
gužva, ne znam da li ću moći i da vas vidim sve. Hoću
da se sad pozdravimo, ali prvo da se malo zabavimo i
poigramo. Srđo, preuzmi zapovedništvo, nastavljamo
sa prstenkanjem. Evo ti prsten."
Srđa ispruži dlan leve ruke i Miloš mu na njega
stavi prsten. Srđa ga poklopi dlanom desne.
"Hajde, pripremite ruke", zapovedi Srđa.
"Stali smo kod mene", reče Dara. "Trebalo je da
dobijem kaznu što nisam uspela da sakrijem prsten."
"A ti baš hoćeš kaznu?", pita Srđa.
"Zar je nisam zaslužila?"
"Daro, to je samo igra", podseti je Srđa kome nije
drago da udara 'vruće' i 'hladne' packe ovako lepoj
devojčici koja je usto još i sestra njegove devojke.
Dara je iz zime izašla kao veoma lepa devojčica.
Bila je već viša i krupnija od Vedrane od koje je tri
godine mlađa, ali isto tako ljupka kao ona.
"Počinjemo igru ponovo pa kome zapadne prsten",
odluči Srđa.
Išao je od jednog do drugog deteta i provlačio svoje
ruke između njihovih dlanova. Uzeo je prutić, tanak i
58