"Hajde da to uradimo ovako", predloži Stana, "da se
ne bismo sve tri gurale na jednom mestu, neka svaka
spremi kod svoje kuće koliko i šta može i neka donese
u portu."
Dara se odmah složi tako da Cveti ne osta ništa
drugo nego da i ona prihvati.
"Dobro, znači u nedelju posle službe", reče Cveta.
"Donećemo i postaviti pre liturgije tako da ljudi sednu
za sto čim izađu iz crkve; ako budu otišli kući – neće
se vratiti."
"Ti si njih pozvala Cveto", reče Dara. "Ne možeš ih
naterati da dođu ako neće. Ja se moram vratiti kući za
hranu; ne mogu je odneti pre liturgije."
"Tako je, Daro", složi se i Stana. "Pozvala si, pa ko
dođe došao je."
"Pa dobro", pristade Cveta. "Znači, vratimo se iz
crkve, pa onda nosimo hranu?"
"Tako je, Cveto, nema razloga za žurbu", potvrdi
Stana. "A Branče neka se pobrine za muzikante –
mladi hoće da se zabave."
"Pa i mi smo mlade", dočeka Dara, "samo smo malo
zaboravile na to; moramo da se podsetimo."
"Kakva zabava i veselje", reče Cveta, "sin mi odlazi
od kuće, zar je to za veselje?"
"Ide da se vrati veći, pametniji i lepši", reče Stana.
"Uvek tražiš razlog da kukaš, umesto da se raduješ
životu kakav jeste."
"U svemu ima ponešto lepo", dodade Dara.
57