odbijali. Sada je važno formirati im naviku redovne
molitve. Ako svake nedelje dolaze u crkvu, slave Božić,
Uskrs, krsnu slavu i druge krišćanske praznike, to je
za sada dovoljno da se smatraju krišćanima.
Miloš se, kao i svi Gradinjani ponosio crkvom koju
su napravili. To je bila mala crkva, kolika je i bila
potrebna selu od pet–šest stotina žitelja, ali je znao da
mnoga veća sela nemaju nikakvu. Sad je ušao u crkvu
sa istinskom željom da se pomoli Bogu. U priprati se
prekrstio, uzeo sveću i zapalio je. Zatim je ušao u naos
i pogledao freske na zidovima koje su radile Vedrana i
Ravijojla uz njegovu pomoć. Isto tako i ikone na
ikonostasu.
Miloš prvo podiže glavu i pogleda u nebo, a zatim u
ikonu Bogorodice koja u naručju drži malog Isusa i
pomoli se da mu bog pomogne da srećno prođe na
putu.
Sad je trebalo da se pozdravi sa svojim drugovima,
ali i sa celim selom. Ipak je to značajan događaj za sve:
jedan njihov sused kreće na tako važan, dugotrajan i
neizvestan put. Zato je predložio Branilu da u seoskoj
dvorani ili ispred nje ili u crkvenoj porti prirede
zabavu za celo selo na kojoj će se oprostiti sa svima.
Dogovoreno je da to bude u crkvenoj porti, u nedelju
posle liturgije jer tada ionako svi dolaze u crkvu.
***
Cveta je zamolila Stanu i Daru da joj pomognu u
pripremi hrane za zvanice i one su rado pristale.
56