"Ti već jesi pametan, Miloše", reče Boriša. "To na
šta ti sad misliš zove se odrastanje, sazrevanje. Ti si
sad kao mlado vino, koje može postati i gorko pod
nepovoljnim uticajima, ali i vrhunskog ukusa ako se
pravilno neguje. Ovo putovanje je deo tvoje nege, tvog
sazrevanja."
"Sve sam to već shvatio, Borko, hvala ti", reče Miloš
mirno.
Njega su već počele da nerviraju sve te pouke koje
je morao da sluša u poslednje vreme. Šta tu ima da se
priča. 'Zbogom' i 'srećan put' i gotovo. Ne postaješ
pametniji od previše priče. Zato se brzo pozdravio sa
Borišom, uzjahao Ždralina i uputio ka crkvi.
Pribojavao se rastanka sa Ratkom. On je pop, tek taj
može da priča. Ipak, uzdao se u njegov zdrav razum
bivšeg ratnika. Sigurno ni on ne voli da mu se mnogo
priča.
***
Ratko i Mileva sedeli su u hladu ispod lipe. Drveni
sto koji je Ratko tu postavio sada je bio prekriven
lanenim platnom po kome su izvezeni cveće i grlice.
Miloš je znao da Ratko voli jednostavnost zato je
odmah zaključio da je vez Milevinih ruku delo.
"Dobar dan, oče Ratko, gospođo Mileva", pozdravi
Miloš kad je sišao s konja i privezao ga za motku –
prečagu koju je još Živko tu postavio jer je računao da
će u crkvu dolaziti i jahači. "Imamo ergelu, zar ne?",
rekao je tada Živko i postavio motku za vezivanje ko-
52