"Treba, Miloše", reče Stana, "otac ti dobro želi. Tre-
ba da se osamostališ, da naučiš da se staraš o sebi…"
"Da upoznam zemlje i ljude, da naučim da se
sporazumevam s njima, grčki, latinski i staroslovenski
nisu dovoljni", nastavio je Miloš.
"Nemoj da se ljutiš, Miloše, što te prekidam, ali –
jesi li čuo ti nekog da govori staroslovenski ili
latinski?", upita Stana.
"Pa… stari Sloveni su bili stari pa su pomrli, nema
ko da govori njihovim jezikom", odgovori Miloš. "A što
se tiče latinskog, zar Vlasi ne govore latinski?"
"Vlasi, ili Rumuni, kako oni sebe zovu, govore
jezikom koji je sličan latinskom, odnosno jeziku starih
Latina, kao što i mi govorimo jezikom koji je sličan
staroslovenskom jer – mi smo mladi Sloveni, zato
učimo jezik svojih predaka. Ali, i sam znaš da njime
više niko ne govori, kao ni starolatinskim. Zato i treba
da putuješ i naučiš bugarski, albanski, arapski…"
"… turski" nastavi Miloš.
"Šta?", zinu Stana.
"Turski", ponovi Miloš. "To je novi narod koji se
pojavio na granicama našeg carstva. I napadaju nas.
Zato treba znati turski."
Stana još nije bila čula za Turke.
"Pa nauči, Miloše", reče.
"I hoću", obeća Miloš. "Samo dok dođem do njih."
"Hajde ti, Miloše, sedi s nama dok Boriša dođe.
Otišao je u zabran da popravi vratnice. Svinje
provalile."
"Svinje!?", začudi se sa Miloš.
48