E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 48

"Treba, Miloše", reče Stana, "otac ti dobro želi. Tre- ba da se osamostališ, da naučiš da se staraš o sebi…" "Da upoznam zemlje i ljude, da naučim da se sporazumevam s njima, grčki, latinski i staroslovenski nisu dovoljni", nastavio je Miloš. "Nemoj da se ljutiš, Miloše, što te prekidam, ali – jesi li čuo ti nekog da govori staroslovenski ili latinski?", upita Stana. "Pa… stari Sloveni su bili stari pa su pomrli, nema ko da govori njihovim jezikom", odgovori Miloš. "A što se tiče latinskog, zar Vlasi ne govore latinski?" "Vlasi, ili Rumuni, kako oni sebe zovu, govore jezikom koji je sličan latinskom, odnosno jeziku starih Latina, kao što i mi govorimo jezikom koji je sličan staroslovenskom jer – mi smo mladi Sloveni, zato učimo jezik svojih predaka. Ali, i sam znaš da njime više niko ne govori, kao ni starolatinskim. Zato i treba da putuješ i naučiš bugarski, albanski, arapski…" "… turski" nastavi Miloš. "Šta?", zinu Stana. "Turski", ponovi Miloš. "To je novi narod koji se pojavio na granicama našeg carstva. I napadaju nas. Zato treba znati turski." Stana još nije bila čula za Turke. "Pa nauči, Miloše", reče. "I hoću", obeća Miloš. "Samo dok dođem do njih." "Hajde ti, Miloše, sedi s nama dok Boriša dođe. Otišao je u zabran da popravi vratnice. Svinje provalile." "Svinje!?", začudi se sa Miloš. 48