pričam s tobom o nečemu drugom, sine." Miloš oseti u očevom glasu da to mora biti nešto važno. " O čemu, tata?", upita. " Knez misli da je vreme da odrasteš ", reče Branilo. Miloš ga pogleda u nedoumici. " Pa odrastao sam koliko sam mogao ", reče. " I kad bih hteo još da rastem, ne znam kako; ne zavisi to od mene."
" Ne u tom smislu ", podiže Branilo ruku.“ Ti si sasvim dovoljno visok za svoje godine. Već sad si me skoro dostigao, a još ćeš da rasteš." " Pa kako onda?" " Da sazriš, da se osamostališ, da naučiš da se staraš o sebi i drugima, da stekneš životno iskustvo ", objašnjavao je Branilo.
" Šta treba da uradim da bih to postigao?", upita Miloš kome je već pomalo postajalo jasno šta se od njega traži.
" Knez hoće da te pošaljem na put da upoznaš zemlje i ljude, a posle da odeš kod njega na dvor da se naučiš dvorskom ponašanju ", reče Branilo.“ Mi nemamo dvor, ali, kad se vratiš s puta, imaćemo ga, s božjom pomoću ", reče Branilo i prekrsti se. " Dobro, tato ", pristade Miloš. " Cveta i Koviljka već znaju i pripremiće ti stvari; ti treba samo da ih pregledaš i vidiš da li je to ono što ti treba." " Treba mi samo ono što mi treba i ovde. Osim …" " Osim?"
41