“Nije to samo naša, odnosno vaša stvar. Razmena
dobara je opšta stvar i o tome treba da donese odluju
Skupština.”
“Uf, 'razmena dobara'!”, uzviknu Renka. “Što ne
kažeš prosto trgovina, kao ceo svet?
“Zovi ti to kako hoćeš, ali o svojim dobrima treba
da odluči narod. U Gradini je uvek tako bilo i tako će i
biti.”
“Bilo je dok smo imali starostu, ali sad si vojvoda”,
reče Cveta.
“A ti si vojvotkinja pa se tako i ponašaj. Vojvotkinja
i dvorska gospođa da se bave trgovinom! Gde to ima!?
Vi treba da nosite lepu odeću, da priređujete gozbe i
zabave, a ne da trgujete.”
“A o tome se radi!”, uzviknu Miloš. “Dosadno im pa
hoće da trguju.”
“Nisi još sve čuo, Miloše. Raspravićemo to na
Skupštini. Nadam se da ćeš doći. A sad idi pozdravi
sestre. Jovaneee!”
Odnekud se pojavi momak u zelenim gaćama i
prsluku.
“Odvedi Miloša u moje odaje da pozdravi sestre”,
zapovedi Branilo.
Momak se nakloni Milošu.
“Dobro došao, gospodaru. Smem li da te zamolim
da pođeš sa mnom.”
Kakva je ovo ceremonija?, pomisli Miloš, ali ništa
ne reče, već bez reči pođe za momkom koga nije
poznavao.
Momak izađe u prostrano predvorje pa se uputi
379