Dobrota. Zar bi Perun tukao svoje drvo? I svoga oca
Svaroga.”
Kad priđoše bliže drvetu, Miloš vide da je u koru
drveta urezan lik Svaroga, stvoritelja sveta i svih dru-
gih bogova.
“Ovde ja donosim darove našim bogovima i tu im
se molim. Nije trebalo baciti tolike novce za crkvu.”
“Šta bismo inače sa tolikim blagom. Ratko kaže da
nam ga je Bog poslao i zato mu treba podići hram.”
“Ratko govori iz svoje vere. Nijedan naš bog ne bi
poslao ljudima takvu đavolju rabotu kakva je novac.
Novac ti je, sinko, uzrok velikih zala. Zbog njega su
državnici vodili ratove, pljačkali i ubijali. Zbog njega
su majke ostajale bez sinova, deca bez očeva.”
“Ali, države su moćnije ako imaju novac.”
“To je tačno. Zato je i Gradina moćnija od Klenja,
Golubinja i drugih mesta u Braničevu. Zbog toga je i
Lazar vojvodstvo poverio Branilu, jer zna da je moćniji
od drugih.”
“Pa šta je u tome loše?”, upita Miloš.
“Bolje je da to ne saznamo”, sleže Dobrota
ramenima. “Šta misliš, na šta će Turci pre udariti, na
Gradinu ili Klenje?”
“Verovatno na Gradinu, ovde imaju više plena”,
reče Miloš.
“Eto, shvatio si. Ali, nije u tome sve zlo. Šta bi se
dogodilo ako bi se Branilu prohtelo da bude još
moćniji nego sada; šta bi uradio?”
“Udario bi na susede, da zauzme i njihove oblasti
kao što su činili Nikola Altomanović, Mrnjavčevići i
370