“Ista Belka”, reče.
Prvoš se nasmeja. “Nećeš verovati, ali to je
Vrankina unuka.”
“Znači, Ždralin joj je ujak?”
“Ili stric. Tako je. I ti ćeš je prvi pojahati. Ako ima
neki skriveni nedostatak, ti ćeš to najpre otkriti.”
“Ne bih rekao da ima, ali sad ćemo videti.”
Miloš se baci omici na leđa. Omica podiže prednje
noge, ali se Miloš čvrsto držao stiskajući je nogama.
Pognuo se po njoj do levog uva i nešto joj šaputao.
Zatim je obode ostrugama koje je još uvek imao na
čizmama. Omica jurnu. Za tili čas je obišla padok, ali je
Miloš ne zaustavi več obiđe još jedan krug. Kad je
sjašio u ruci mu se stvori mrkva i on je, na ispruženom
dlanu, prinese Belkinoj gubici. Belka u slast izvruska
mrkvu, zahvalno gledajući Miloša.
“Pa, hoćemo li sad sedlo, a?”, upita Miloš.
Prvoš je iz šupe već izneo sedlo sa pojasom i žvale
sa uzdom. Miloš osedla Belku, stežući pojas tačno
koliko treba. Zatim joj ubaci žvale u usta i potapša je.
Sad se nije bacio u sedlo već se popeo polako koristeći
stremen. Prekoračio je i smestio se u sedlo.
“Odoh ja kod Ratka”, doviknu Prvošu pa cimnu
uzde.
***
Ratko i Mileva sedeli su u porti ispod lipe, gde je
Ratko napravio drveni sto i dve klupice pored njega.
Iako je kao sveštenik imao pravo da ništa ne radi,
360