“Au, Miloše, pa nama će sve vino da istekne!”
uzviknu Milutin.
“Videćemo kad bure zaduje”, reče Miloš.
“Šta da radi?”
“Da zaduje”, ponovi Miloš. “Kad se duge napiju
vode, one se rašire i popune sve šupljine.”
“Pa kad će to da bude?”, upita Milutin.
“Sutra”, odgovori Miloš. “Mi dotle možemo da
oberemo grožđe koje smo obeležili.
“Ali, u šta čemo ga?”
“U kotarice, za sad. Ili u mešine.”
“Izmeljaće se u mešinama”, primeti Milutin.
“Pa to nam i treba”, reče Miloš, “da se izmelja.”
“Pa onda nam bure nije ni trebalo, mogli smo sve u
mešine.”
“Mogli smo, ali nije dobro da mošt vri u mešini, ima
neugodan miris posle. Ti sigurno ne bi pio smrdljivo
vino.”
“Ali grožđe možemo da smestimo u mešine?”, upita
Milutin.
“Možemo privremeno, ali da ne vri u mešini.”
***
Miloš je više puta, tokom toga dana dolivao vodu u
bure. Primetio je da voda ističe sve manje jer su duge
upijale vodu i sve više zatvarale bure. Bure se
'zaduvalo'.
Uveče ga je ponovo napunio do vrha i ostavio da
tako prenoći. Kad su sutradan on i Milutin otišli do
328