nikad nije veliki. Ako ga pomešamo sa zemljom i
zatrpamo, sačuvaćemo vlagu u zemlji.”
“Kako ti kažeš. Ako ti tako kažeš, valjda je tako”,
reče Čarna.
“Pa meni ste poverili sadnju vinograda”, reče Miloš.
“Ako niste zadovoljni, možete me smeniti kadgod
poželite.”
“Tako je, Miloše, u pravu si”, potvrdi Čarna.
“Nećemo te menjati.”
“Bar dok vinograd ne bude zasađen”, reče Milutin.
“Naravno. Posle vam i neću biti potreban”, složi se
Miloš.
“Bićeš meni potreban”, reče Milosna grleći ga. Nego,
šta ćemo sada da radimo?”
Pa… ja mislim da oberemo ovo grožđe koje imamo,
bar ovo što smo obeležili. Šteta je da propadne. Ima
bar za mešinu vina.”
“Ali, šta ćemo s njim” upita Čarna. Nemamo kacu.”
“Napravićemo”, odluči Miloš. Nikad nije pravio ni
kacu ni bure, ni čabar, Ali je gledao kako to Živko čini i
nadao se da će i on moći.
“To je moj momak!”, uzviknu Milosna I zvučno ga
poljubi.
***
Sutra je Miloš ceo dan proveo tešući duge za bure.
Znao je, gledajući Živka kako to radi, da to treba da
budu uske drvene trake, daščice, širine oko tri prsta.
Njegovi prsti sada bili su otprilike kao i Živkovi koji je
325