“Ima neko, ali je zelenikako i vodeno. Nije ni slatko
ni kiselo, a soka koliko hoćeš”, odgovori Čarna.
“E, to mi pokaži!”, uzviknu Miloš.
“Ali, zar nećeš uzeti reznice sa ove dve loze koje si
odabrao?”, reče Čarna.
“Ne sad” reče Miloš. “Tek kad utonu u zimski san;
sad bi ih bolelo. Izašli bi sokovi i loza bi uginula. “Kad
počnu mrazevi, tad ćemo uzeti reznice. Sad ćemo
samo zapamtti i obeležiti lozu koju smo odabrali.”
“A kako ćemo ih obeležiti?”, upita Čarna.
Zabošćemo račvast kolac pored njih”, reče Miloš.
“Tako ćemo znati sa koje loze da uzimamo reznice.”
Pronašli su i to ružičasto 'zelenikako' grožđe koje
je Čarna spomenula. Bilo je neugledno i nije privlačilo
pažnju, ali…
“To je to”, reče Miloš. “U senci je pa je zato ovako
jadno, ali, mi ćemo ga zasaditi na suncu. Videćete vi
kako će to lepo grožđe biti.”
Udariše račvast kolac i pored te loze.
“E, sad da vidimo kakva nam je parcela koju smo
pripremili za vinograd.”
Zaputiše se prema padini koju su iskrčili i očistili
od žila da bi na njoj sadili.
“Badava smo krčili, opet je zarasla!”, uzviknu
Milutin.
“Nije badava, Milutine. Vidiš da je mnogo manje
drveća”, reče Miloš. Mora to još jednom da se prekopa
i očisti. To ćemo uraditi kad padne prvi sneg.”
“Zar po snegu da kopamo!”, začudiše se.
“Nije to tako strašno, videćete. Taj prvi sneg skoro
324