da traži viljušku ili kašiku.
Kad jedoše, Miloš odluči da još jednom podseti
Čarnu na njihov plan.
“Znači, Čarna, sutra idemo po šumi i tražimo lozu
za sadnju.”
“Tako je, Miloše. Nadam se da ćete oboje biti
spremni.”
“Bićemo spremni”, reče Milosna. “Ne misliš valjda,
da bih pustila Miloša samog s tobom.”
“Zašto, sejo, zar nemaš poverenja njega?”
“U njega imam, nemam u tebe. Možda ti podrumar
nije dovoljan.”
“Hajde dosta vas dve!” podviknu Slavna. “Ima ovde
i dece.”
Svi se nasmejaše jer su jedina deca bili upravo
Milosna i Miloš.
***
Pronašli su dvadesetak loza na kojima je bilo
grožđa. Ali, najčešće je to bilo sitno, oporo i kiselo
grožđe. Samo na jednoj lozi bilo je žutozeleno krupno i
slatko grožđe, malo nakiselog ukusa koje Miloša
podseti na gradinsku belinu. Nađoše i jednu lozu
tamnomodrih bobica koje su imale pomalo opor ukus,
ali su bile slatke.
“Ovo je kao kameničarka”, reče Miloš. Kad se
pomeša sa belinom biće to odlično vino. Ali… kad
bismo našli još i nešto nalik plovdini, lisičini, da ih
spoji. Je l' ima neko ružičasto grožđe u šumi?
323