“ Naravno zete”, složi se Momčilo.“ Samo, nije tako lako, da znaš. Ako osetiš da se previše lako okreće, to znači da ne hvata i ne uvlaći grožđe. Tad moraš da okrećeš unazad jedno dva obrtaja pa da onda polako obrneš unapred. Osetićeš pod rukomda li hvata ili ne.”
Miloš se pope na postolje i preuze ručicu muljača. Okretao je vrlo lako, jednom rukom.
“ Bogami, zete, kako lako okrećeš, mislio sam da uopšte ne hvata”, reče Momčilo, koji je gledao u muljač,“ ali vidim da nisam bio u pravu. Kod tebe to glatko ide.”
Dođe i Stojan i isprazni vedro u muljač.“ Gotovo!”, othuknu on.“ Nema više, Stojane?”, upita Momčilo.“ Neka, fala Bogu”, reče Momčilo krsteći se.“ Dovoljno je koliko je Bog dao. Idi sad, odnesi kotarice i makaze u staju, pa pomozi Novaku oko postavljanja večere. Postavite napolju i pripremi buktinje da nam komarci ne dosađuju.”“ Biće pečenih komaraca u izobilju”, reče Stojan.“ Pa oni neka se ne zaleću uplamen”, reče Momčilo.
“ Ko im je kriv.”
***
Na zaravni ispred kuće bilo je postavljeno šest borovih buktinja udenutih u alke na držačima, a između njih astal sa tanjirima i okruglom pogačom u sredini. Momčilo jesedeo u čelu stola. Snjegove leve strane sedela je Milosna, a sa desne Miloš. Nasuprot
312