"Jeste, ali sam mislio da se to na kraju pomeša.
Znači, ovde ćemo sipati i kameničarku?"
"Tako je. Sve zajedno vri i dobije se jedinstveno
vino. Jesi li kad pio vino samo od lisičine?"
"Jesam", namršti se Miloš. "Slabo je i brzo se kvari."
"Kvari se zato što nema dovoljno kiseline. To mu
daje belina. A od kameničarke?"
"Od kameničarke je oporo."
"Eto. Tu oporost gubi u mešavini sa lisičinom. Zato
ih mešamo."
"Nisam čuo o tebi kao vinaru. Slušao sam sasvim
drugačije priče", reče Miloš.
"Znam. Čuo si da sam odmetnik."
"Da", potvrdi Miloš.
"Bio sam i to. Ali, kad je došlo vreme da se smirim,
zasadio sam vinograd, i naučio sve o vinu."
"I koji je posao lepši, vojvodo?"
"Zavisi šta čovek traži u životu. U mladosti se boriš
za pravdu i tražiš uzbuđenje; u starosti tražiš mir i
lepotu. A vino je lepota. I to ne samo vino, nego sve što
činiš za njega i oko njega."
"Ali, nemaš ženu. Zar žena nije lepota?"
"Žena je, pored vina, nešto najlepše na svetu. Ali, ko
će mene starca da gleda? Lepa žena znači mlada žena,
a ja sam to prerastao. Mladima se ne dopadam, a staru
ne želim. I tako..."
"Da si oženio Vidru, moju mati, ona bi bila i sada
mlada i lepa. Znaš da su vile večno mlade. Nego si je
uzeo na silu i okrenuo leđa", reče Milosna.
"Na silu?! Ko ti je to rekao?"
310