najbolja, bio je siguran Miloš.
"Pa, ako je tako, onda mi je čast što si me poredio s
njom", reče Novak.
"Nisam poredio tebe nego tvoje kuvarsko umeće",
reče Miloš. "Stana je najbolja kuvarica u Gradini."
"To si već rekao i hvala ti na tom poređenju, ali
sačekaj večeru pa da vidimo šta ćeš reći. Jer, za večeru
spremam nešto posebno. Samo, moraćete da završite
berbu bez mene, ja nemam vremena."
"Samo ti nama spremi dobro jelo, ne brini za
berbu", reče Stojan koji je slistio već dosta pite.
"A ti ostavi malo mesta i za večeru", dirnu ga Novak.
"Kako si počeo, mladima neće ništa ostati."
"Neka manje pričaju", reče Stojan. "Ne mogu usta
istovremeno obavljati dva posla. Hajdete, imamo još
dvanaest redova."
"A imate i dosta vremena, još nije ni podne", reče
Novak pogledavši u sunce. "Lani smo nas trojica sami
sve obrali."
"Ali je bio već mrak kad smo završili", reče Stojan.
"Završićemo i sad", reče Miloš. "Belina i kameni-
čarka imaju čvršće grozdove i lakše se beru."
Kad su Miloš i Milosna odneli puna vedra beline u
podrum Momčilu, Momčilo je belinu sasuo u istu
bačvu u koju su sipali i plovdinu.
"Zar ne odvajaš belo posebno?", upita Miloš.
"Ne, sve to ide u istu bačvu. Lisičina, odnosno plov-
dina, daje vinu količinu i blagost, belina kiselost i sve-
žinu, kameničarka boju i jačinu. I dobije se ono što si
pio ovih dana. Rekao si da je dobro."
309