" Mogao si da prođeš kroz platno, da ga ne sečeš ", reče Milosna.
" Neka, to im je naplata za pretrpljeni strah i brigu ", reče Miloš.
Stražari ih nisu primećivali. Ako ih ostavi ovako, niko im neće verovati da nisu mogli nikoga da vide. Zato Miloš priđe prvom stražaru i mahnu mu rukom ispred očiju. Stražar začuđeno iskolači oči i maši se za handžar, ali ga Miloš lupi pesnicom u slepoočnicu i on klonu. Miloš ga pridrža i polako ga spusti na panj. Isto učini i sa drugim stražarom. " A kako si ti došao?", upita Milosna. " Na metli ", odgovori Miloš. " Zar kao veštica?" Miloš slegnu ramenima. " Šta fali?" " A kako sad da se vratimo?" " Dođi!" Miloš je povede prema šumarku. Stražar u šumarku je hrkao. ' Sretan si ti čovek ', pomisli Miloš pa i njega onesvesti. " Izaberi konja ", reče Milosni. " Šta ćemo s tolikim konjima?", zapita Milosna. " Ostavićemo ih Momčilu, a on neka se snalazi." Uzjahaše konje i krenuše nizbrdo. Sad je trebalo na zemlji naći put nazad do Momčilova dvora, lako je bilo leteti prema Holmu koji ti je stalno pred očima. Miloš je pretpostavio da treba jahati uz neki potok, ali je trebalo pronaći pravi potok. U ovom kraju ih je bilo tušta i tma.
Čim siđoše u dolinu, dočekao ih je potok, ali je ovaj bio mali i tanušan; očigledno je izvirao nedaleko
298