E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 297

persijskog pesnika. “Ben öpmek ve okşamak istiyorum. ” Nije bilo sumnje da Milosna razume šta joj on govori jer odgovori: "Ben bir nişanlım var. " "Ben. Sen benim harem, bahçemde en güzel çiçek garnitür olacak senin kadar güzel zaten üç kadın, ancak hiçbiri var. " Iako Milosni nije pretila nikakva neposredna opas- nost, Miloš oceni da je krajnje vreme da nešto pre- duzme. Priđe desnom stražaru i mahnu mu rukom ispred očiju; sad stražar nije mogao da ga vidi. Isto to učini i sa levim. Zatim mu uze handžar iz pojasa i njime prereza platno. Tako načini otvor kroz koji uđe u šator u kojem je komutan pokušavao da zavede Milosnu. Kad vide handžar u Miloševoj ruci, Milosna skoči i stade pred njega. "Nemoj, molim te, ništa mi nije učinio." "Znam, ne brini", reče Miloš. Zatim se okrete komutanu. "Ja sam njen verenik, a ovo vrati svom stražaru", reče i pruži mu handžar okrenuvši dršku ka njemu. Zatim se okrenu Milosni i zagrli je. "Hajdemo kući", reče i povede je za ruku. Komutan je zbunjeno stajao držeći onaj handžar u ruci. "Üzgünüm, olması gerekiyordu değil mi", reče Miloš zbunjenom komutanu i prođoše kroz prorez koji je napravio handžarom. 297