E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 292

"Može li sa renom?" "Može, naravno", reče Vidak. "Ispeći ću ih, a sos od rena ću napraviti posebno. Možda mlada gospodarica ne voli ljuto." "Milosna? O, voli itekako, ali ona nije tu. otišla je na jedno mesto, sutra će doći." "A, tako." Vidak nije ništa pitao, a Miloš nije ništa govorio da ne bi usput otkrio i svoje namere. Iako je izbegavao susret sa Momčilom, za večerom su se sreli sva četvorca. "Stojane, posle večere uzjaši konja pa idi kod Velička i reci da su mi Turci oteli kći i da mi treba njegova pomoć. Neka njegovi momci budu spremni da sutra uveče odemo da je oslobodimo." 'Sutra uveče će ona sedeti za ovim stolom, ako mi Jarilo pomogne', nasmeši se Miloš u sebi. "Ti, Miloše, gledaj da se noćas naspavaš, da sutra budeš oran za okršaj s Turcima. I ne brini, sutra uveče će Milosna biti tu." 'Biće nego šta', nasmeši se Miloš. Svi misle da je mesec izdajnik jer osvetljava ratnike, lopove i ljubavnike. Istina je, međutim, sasvim sup- rotna: mesec osvetljava, ali zbog slabih senki stvara privid i čini da ono što vidimo vidimo pogrešno. Koliko puta nam se na mesečini učini od nekog grma pored puta da je medved ili neka još strašnija zver. Miloš je to znao i zato je čekao da mesec zasija punim sjajem. To, međutim nije bilo moguće jer je bila mladina. Upravo mu je to i trebalo; slaba svetlost 292