izvrši naređenje. Izneo je bisage sa stvarima na doksat
i obratio se Milošu:
"Idemo na gornji kat, gospodaru, pođite za mnom."
Miloš pođe za njim. Prošli su kroz predvorje i
stepenicama se popeli na gornji sprat. Stojan je nosio
stvari. U predvorju zastadoše. Miloš iskoristi priliku
da pogleda kroz prozor da bi znao gde je. Gledao je ka
jugoistoku i gleda šta je tražio.
"Kako se zove ono brdo?", upita pokazujući rukom.
"Ono je H'lm, gospodaru, najveće malo brdo. Iza
njega je ravnica", odgovori Stojan.
Miloš se zahvali. Bilo je to ono što mu je trebalo,
sad je znao kuda treba da ide.
"Ovo je vaša soba, mladi gospodaru", otvori Stojan
prva vrata u predvorju i uđe u sobu. Miloš uđe za njim.
Soba je bila prostrana i imala je doksat. Zapravo,
dobrim delom je bila na doksatu. Bila je to tzv. 'spoljna
soba' kako bi je nazvao Branilo, njegov otac. Sećao se
da mu je pričao da je on u takvoj sobi spavao u
Vilingoru kad se oženio njegovom mati Zorom.
Milošu je bilo važno da može neopaženo da izađe iz
sobe kad noćas pođe na H'lm da spase Milosnu. Mom-
čilu neće ništa govoriti; on ne zna čarolije i samo će
mu nehotice omesti planove u nastojanju da mu po-
mogne.
Sad je sišao u prizemlje i zatim otišao na jezero da
se okupa. Usput je uhvatio dve pastrmke i odneo ih
Vidaku u kuhinju.
"Lepi komadi, mladi gospodaru", reče Vidak. "Kako
želite da ih spremim?"
291