"Gospodaru, šalje me gospodar Veličko", poče
momak uzbuđenim glasom. "Juče smo primetili da su
se nedaleko odavde, na H'lmu, utaborili Turci. Odred
nije veliki, ali, ne znamo šta smeraju."
"Zahvali knezu Veličku na pozorenju. Bićemo na
oprezu", reče Momčilo.
Momak se nakloni, uzjaha i udalji se.
"Gde je taj H'lm, je l' daleko?", upita Miloš.
"Tu, nedaleko odavde, jugoistočno od nas. H'lm je
brdo koje se razlikuje od drugih po tome što ima
kameniti vrh u obliku glave. Ne možeš ga promašiti."
Miloš je i dalje držao Milosnu za ruku. Iznenada se
začu konjski topot i pred njih ispadoše tri jahača u
čudnoj odeći.
Dvojica se uputiše da ih obiđu sa leve strane, a
jedan je jahao pravo na njih. Miloš je shvatio njegovu
nameru i povuče Milosnu u stranu da bi napravio
mesta Momčilovoj sablji. Upravo u tome je pogrešio.
Jahač u trku dohvati Milosnu, podiže je na konja i
požuri za onom dvojicom što su prošli sa Momčilove
leve strane. Milosna je bila ispred njega na konju
otimajući se. Vikala je:
"Milošeee, tataaa..."
Miloš u prvi mah htede da potrči za njima, ali ga
Momčilo zaustavi.
"Stani. Ne odmah; sad nas očekuju. Nek malo
zaborave. Neka pomisle da nam nije stalo."
"Ali, ko zna šta mogu da joj urade. Zlostavljaće je."
"Neće, ne boj se. Turci vole žene i ne povređuju ih.
Biće njoj bolje nego nama. Osim toga, ne možeš ih stići.
288