treba boriti, a nema ko', pomislio je tada Momčilo.
Momčilo je svoju družinu raspustio čim je odlučio
da prestane sa razbojništvom. Sa njim su ostali samo
Vidak i Stojan, najpouzdaniji momci koje je imao.
Trebao mu je neko da ne ostane sam, a oni nisu imali
kuda da odu. Bogu hvala, dvor je bio dovoljno
prostran za njih trojicu. Bila je tu i Rosa, koja im je
kuvala jelo i prala im odeću, ali ih je napustila jer je
bila još mlada i htela je da ima svoju porodicu. Od tada,
Vidak kuva, a Stojan održava čistoću i savesni su na
svojim dužnostima.
Momčilo je koplje i mač zamenio motikom, kosom i
voćarskim i vinogradarskim makazama.
Prema Vidaku i Stojanu se Momčilo odnosio sa
uvažavanjem; nikad im nije podviknuo jer se sećao
zašto je on otišao u razbojnike. On je bio sin sebra
mlinara na imanju vlastelinske kuće Vojinović. Mladi i
obesni Vojinovići su koristili svaku priliku da mu se
podsmehnu, uvrede ga i ponize; svi osim Miloša, on je
bio drugačiji. Ali, kad je jednom prilikom razbio nos
Nikoli jer je ovaj njakao kao magarac videvši Momčila
da nosi vreću na leđima, morao je da pobegne od kuće
i oda se razbojništvu da bi preživeo.
Tom prilikom je ukrao i Nikolin mač.
Brzo je sastavio družinu jer je nezadovoljnika bilo
mnogo. U početku je u družinu primao samo mlade jer
je znao da stariji, ma koliko bili nezadovoljni, neće
slediti jednog sedamnaestogodišnjaka kakav je on
tada bio. Kasnije pak, kad se za njegove podvige
pročulo, a i on sam postao stariji, pristupali su mu
273