"Čarna je starija od tebe bar deset leta. Kako to da
je Slavna ostala živa, a tvoja Vidra nije?"
"Vida sa Šare je bila kod nas kad se Čarna rađala, a
kad se moja mama porađala niko nije ni znao. Ona je
mene rodila u šumi, sama. Tek mnogo kasnije, možda i
sutradan, vile su me čule kako kmečim i pronašle nas.
Mama je već bila mrtva."
"Žao mi je", reče Miloš.
"Šta će ti biti žao, Usud je tako odredio", reče
Milosna žalostivo.
"Nisi me shvatila. Žao mi je što su te našli. Jer da
nisu, ne bi imao ko da me zatravi."
"A, tako! Ti bi voleo da me nema? E pa tu sam. Sad
si moj i nećeš mi tako lako izmaći."
"Samo sam se šalio."
"U svakoj šali ima i deo istine, to znaš."
"Znam. Istina je da si me zatravila, ali mi nije žao
zbog toga. Da me nisi zatravila, ne bi me lečila i ne
bismo se voleli, ali..."
"Ali šta?"
"Moramo da pazimo da ne začnemo dete. I mi smo
još deca."
"To si morao ranije da misliš. Ali, hajdemo sad kod
Čarne pa ćemo tamo pričati."
Miloš htede da poleti, ali ga Milosna uhvati za ruku.
"Hej! Imaš noge. Hoću da Čarna vidi da sam te
izlečila.
238