I Miloš je popustio, odoše u postelju usred dana.
"Hajde sad da ti isprobamo noge", reče Milosna
posle.
Miloš je i do sada ustajao na noge i pravio po ne-
koliko koraka da priđe do stola ili da izađe napolje, ali
dalje nije išao. Bol više nije osećao ni u stopalima ni u
potkolenicama, ali, sad se bio već navikao na letenje.
"Kuda ćemo?", upita.
"A kuda bi ti?"
"Kod Čarne i Milutina", odgovori on.
"Može, ali da paziš da te Čarna ne začara", reče
Milosna.
"Nema opasnosti, ti si to već učinila."
"Ipak pripazi. Ako mi se ne svidi kako je gledaš,
opet ću te zatraviti."
"Ali, ona je starija od nas."
"Kao da je to u našem svetu važno", reče Milosna.
Miloš se seti tetke Zagorke kako ne izgleda mnogo
starija od Ljube, vile–učiteljice koja ih je u Vilingoru
učila čarolijama. Iako je među njima bila ogromna
starosna razlika, to se jedva primećivalo u njihovom
izgledu.
"Dobro, neću je gledati onako kako tebe gledam. Ali,
ako budemo razgovarali, moram je gledati; neću
valjda skrivati pogled."
"Znaš ti šta ja kažem. Nemoj je gledati sa žudnjom,
onako kako muškarci gledaju žene."
"Dobro. Ali, pade mi nešto napamet, moram te pi-
tati dok ne zaboravim."
"Pitaj."
237