Milošev život u Vilinoj gori
Ispred Čarnine kuće zatekoše Milutina samog. Se-
deo je sam i duvao u onu istu sviralu, samo sada neku
drugu, raspevaniju i pomalo setnu melodiju.
"Šta je to, Milutine, čezneš za domom?", upita ga
Miloš.
"Pa... nneee", rasteže Milutin. "Samo kad sam sâm
ja se setim, inače ne."
"Setiš se Mice?", dira ga Miloš.
"I nje, pored ostalog. Ali, mnogo češće se setim
Anđe.”
"Anđele iz Drenovca?!", začudi se Miloš.
"Da", potvrdi Milutin. "Sa njom sam nešto doživeo,
a Micu nisam nikad ni za ruku uhvatio."
"Pa idi zaprosi je od Rajka. Ili od Živana. Zaboravio
sam ko joj beše muž."
"Rajko. Ali gde to ima? Da od muža prosiš njegovu
ženu!"
"Pokušaj, Milutine. Možda on hoće da je se otarasi.
Još će ti i miraz dati uz nju."
"Lako je tebi da se sprdaš."
"Ja ne razumem o čemu pričate", reče Milosna.
"Milutin je imao ljubavnu pustolovinu pri dolasku
ovamo, i to sa udatom ženom", objasni Miloš.
"Pa nisam znao da je udata", pravdao se Milutin.
"Ali on i dalje misli na nju", opet će Miloš. "Imate li
kakvog leka protiv toga?"
Milosna zavrte glavom.
239