" Idemo sad!", reče. ' Zar ih nećemo očistiti i oprati ovde?', zapita Miloš. " Ne učinićemo to tamo kod nas, na potoku." ' Ali to je ista voda, čini mi se; potok ističe iz jezera.' " Da, u pravu si ", potvrdi Milosna. " I naš potok i još dva, ali tamo je zgodnije, jer tamo voda teče, ovde stoji."
Nije bilo istina da u jezeru voda stoji jer strujala je, ali se Miloš nije hteo prepirati. Zato pristade na Milosnin predlog, pogotovo što će ona to učiniti.
Sleteli su kod kolibe. Miloš sede na klupu, a Milosna uze vrećicu sa ribama i ode na potok. Vratila se sa rasporenim, očišćenim i opranim ribama. Zatim ih je začinila i napunila korenjem i nekim lišćem koje je prethodno posula nekim prahom i sve to izgnječila. Stavila ih je u grne, poklopila i spustila u vrelu rupu u kojoj je još uvek bilo žara. Rupu je poklopila i za manje od pola sata, ručak je bio gotov. Milosna izvadi grne iz rupe i donese ga na sto. Iz posude se širio opojan miris pečene ribe izmešan sa mirisima bosiljka, majčine dušice još nekih trava koje je Miloš poznavao. Beli luk se nije osećao iako je Miloš video da je i njega stavila. ' Beli luk se ne oseća ', iznese on svoju zamerku. " On izgubi svoj miris kad se kuva, ali tu je, video si. Zato ćemo sad zgnječiti svež beli luk pa posuti po ribi u tanjiru."
Ona sad opet uze avan i metnu u njega oljušteni beli luk pa ga tučkom izgnječi. Zatim drvenom lažicom zahvati luk iz avana pa ga prstima posu po ribi. Osetio se jak miris, ali oni za to nisu marili. Naprotiv, on kao
231