Milosna uplašila da ne ostane bez sebe."
'Svi kažu da ličim na oca, čak i tetka Zagorka.'
"Znači da ti je otac lep čovek. Nije čudo što je Zora
ostala bez sebe zbog njega", zaključi Slavna.
Miloša je stalno nešto kopkalo još otkako je Milutin
pomenuo svoju posestrimu i njenu majku. Zato se
odluči da pita.
'Ti si rodila Čarnu. Kako to da si ostala živa, a moja i
Milosnina mati nisu?'
"Meni je pomogla Vida, vila sa Šare. Zatekla se kod
nas kad sam rađala."
'I nikakvih posledica nije bilo!?'
"Pa... ne mogu više da rađam. Ovoga puta sigurno."
'Ali si ostala živa.'
Da li je Čarna ovo shvatila kao prekor, Miloš nije
znao, uglavnom ona poće da se pravda.
"Pa nisam ja kriva, Miloše. Svarog je odredio da vile
ne rađaju. Ti, Čarna i Milosna ste protivprirodno nas-
tali."
'Svarog ili Bog?' pobuni se Miloš ne znajući da je
Slavna, zajedno sa svojim plemenom, jedna od najtvr-
dokornijih zagovornika stare, slovenske vere.
"Nema Bog ništa s tim, zna se ko je stvorio naš
svet", odgovori Slavna.
'Pa, krišćani se ne bi složili s tim.'
"Ali mi nismo krišćani!", uzviknu Slavna. "Niti ćemo
biti dok sam ja živa."
Da li da joj kažem da je Vilingor postao krišćanski
manastir, zapita se Miloš u sebi. Ipak odluči da ništa o
tome ne govori.
223