E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 222

drugo s druge strane. Povedoše ga do stočića i posedoše na tronožac.
Čarna ode i donese još jedan. Naspram Miloša je sedela kraljica Slavna. Ona je bila vila raskošne lepote. Bujna kestenjasta kosa joj se kao slap slivala niz ramena i bujne grudi. Izgledala je kao četrdesetogodišnja žena, nešto starija od njegove pomajke Cvete, a iste dobi kao Vedranina mama Renka; Miloš bi rekao i iste lepote. " Ti si Miloš, Milutinov drug ", oglasi se Slavna. Miloš je znao da to nije pitanje, već način da se započne razgovor. Zato samo klimnu glavom, pokazujući na jezik.
" Oprosti ", trže se Slavna, " oprosti što te je moja vila začarala. A gde je ona sad? Zašto nije došla s tobom."
' Otišla je da traži travke za moje lečenje ', odgovori
Miloš mislima. " A, ti znaš da razgovaraš mislima ". " Pa rekao sam vam da je on napola vilenjak ", reče
Milutin. " Da, rekao si. Iz kog si plemena, Miloše?" Miloš nije znao da li postoje neki posebni nazivi za vilinska plemena, zato se odluči da kaže mesto. ' Ja sam iz Gradine na Dunavu, ali mama je bila vila iz Vilingora '.
" Aaa, Timočanka. Sa njima se retko sastajemo. Pre pola stoleća sam upoznala Zoru, njihovu kraljicu. Tada je bila još mlada vila." ' Ona je bila moja mati, umrla je dok je mene rađala.' " Zaista? E pa onda nije čudo što si tako lep i što se
222