Zatravljen
Gledajući kako Ždralin slasno pase, Miloš oseti ka-
ko mu u usta navire pljuvačka. Činilo mu se da je u sta-
nju toga trenuka da se sagne i da pase zajedno sa njim.
Idem ja da malo razgledam šumu, pomisli, možda ću
naći šta za jelo.
Pođe Miloš kroz šumu zagledajući svako drvo i
svaki grm. Znao je da su kupine, šipak i glog još zeleni
i nisu za jelo, ali se nadao da će naći naselje šumskih
jagoda pa da koliko–toliko zavara glad. Znao je da
šumske jagode obično rastu na rubu šume, ali ih po-
red puta nije primetio. Zato pođe nasumce kroz šumu
očekujući da će naići na neki proplanak na čijem rubu
obično, u senci drveća, ima naseobina jagoda.
Odjednom začu neku graju i umilan poj ženskih
glasova. Odmah je znao da su to vile jer je sličan poj
više puta čuo i u Vilingoru dok je bio u učilištu. Ugleda
i neki pomak kroz granje i požuri da se primakne bliže.
Znao je da je naišao na vilinsko kolo, a to mora biti na
proplanku, gde ima mesta za kolo.
Već se primakao toliko da je ispred same svoje
noge ugledao jagode, rumene i dosta krupne. Brzo je
čučnuo i počeo halapljivo da jede. Posle nekoliko tre-
nutaka oseti kako mu se sitost razliva po celom telu i
on oseti snagu i polet. Sigurno su ove jagode čarobne,
pomisli, a sad je vreme da se suočim sa tim vilama –
opasnicama. Hitro se uspravi i – iznenadi se. On beše
navikao da vile budu svetlokose, kao njegova učiteljica
208