Iako je, takoreći odrastao među vilama, Miloš nije
nikad čuo za to 'zatravljivanje', nije čak nikad čuo ni tu
reč i nije znao šta znači, samo je pretpostavio da se
odnosi na neku njemu nepoznatu čaroliju. 'Da li je
moja mama zatravila moga tatu pre nego što su mene
začeli', pitao se, ne znajući da je to zapravo zla čarolija
koju neke vile čine iz zavisti prema tuđoj lepoti.
„Ne znam ništa o tome“, reče on. „Tu čaroliju ni-
sam učio.“
„To je sigurno zato što ti nisi zli vilenjak“, zaključi
Milutin.
„To sigurno nisam“ reče Miloš. „Mi smo u učilištu
učili čarolije kojima se pomaže ljudskom rodu da sav-
ladaju zle sile.
„Ti si, znači, neki dobar vilenjak“, zaključi Milutin.
„Ja sam mislio da samo dobre vile i postoje“, reče
Miloš; za druge nisam ni znao.“
„Da li su one po svojoj oceni dobre ili zle ne znam,
ali – znam čoveka iz Krsne koga su vile zatravile, luta
poljima i šumom kao lud, nikako mira da nađe i samo
zna da uzvikuje „U! U!“ jer je izgubio sposobnost
govora. Čisto da ti se sažali kad ga vidiš.“
„Onda su to bile neke druge, opasne vile“, reče
Miloš. „Ja za njih ne znam.“
„Neka tako i ostane, da ne saznamo za njih“, reče
Milutin.
Miloš, koji je poznavao vile jer je rastao uz njih,
beše ubeđen da je tu u pitanju neka zabuna, da je tog
čoveka iz Krsne zatravila veštica, a ne vila, jer je znao
da su veštice ustvari zle vile pa je moglo doći do zabu-
203