Tasa pogleda Miloša sa strahopoštovanjem pa
odmahnu glavom.
„Ne“.
„Ljudi izmišljaju svašta“, reče Miomir, „od muve
naprave slona. Tako su i za mene izmislili da sam se
spetljao sa kuvaricom, a samo sam joj preneo
naramak drva od šume do zamka.“
„A šta ti ima da joj nosiš drva iz šume, kao da oni
nemaju drvljanik u zamku“, zasikće Mirka. „Nego ste
se sastajali u šumi, a drva su vam bila izgovor.“
„Pa i da je tako“, reče Miomir, „tebi i deci ništa nije
falilo.“
„Istina“, potvrdi Mirka, „samo su me susede
podsmešljivo gledale, a to nije nimalo prijatno.“
„Pa to zavisi kako to primaš“, reče Miomir. „Ako
pođeš od toga da su ti prijateljice, onda zaista nije
prijatno. Ali, kad vidiš da su jedva dočekale povod da
ti se narugaju, postavlja se pitanje koliko su ti zaista
prijateljice.“
„Još gore je ako nisu“, reče Mirka. „Al' dobro,
nećemo više o tome. Ja ću da pospremim astal, a ti od-
vedi momke na spavanje.“
„Imate li malo vode za piće?“, usudi se Milutin da
upita.
„Ajoj, oprostite, nisam vas ponudio pićem. Vino
nemam, al' imamo pivo. Jedina mu je mana što je
vruće.“
„Pa to mu je velika mana po ovoj vrućini“, reče
Miloš. „Ja bih radije vode.“
„Doneću vam vode, samo da vam prvo pokažem
193