„O, pa ti si onda u prednosti. Možeš piti pravo iz
krave, a Tasa mora da čeka dok se ukiseli.“
„Da, ali sad mi vi smetate“, reče Blaža.
„Je l'? A kako to?“
„Pa ja sam navikao da svako jutro, čim ustanem,
odem u štalu i pomuzem sebi šolju mleka; ali čuo sam
od mame i tate da će vas smestiti u štalu da spavate.
Kako onda ujutru da pomuzem svoje mleko?“
„A, pa nismo ti mi nikakva prepreka, samo ti dođi i
pomuzi“, reče Milutin.
„A ako vas probudim?“
„Ne brini za to, bićemo mi budni pre tebe, nećeš
nas probuditi. A i da nas probudiš, znači da je vreme
za ustajanje.“
„E, hvala ti“, reče Blaža sav sretan.
Iz zaklona od trske izađoše Miomir i Mirka noseći
tanjire i korpicu sa hlepčićima. Spustiše sve na sto
zatim Mirka ode ponovo u kuću i iznese kalenicu sa
juhom koju razdeli u šest tanjira. Kad je završila sa
sipanjem, kalenica je bila prazna.
„Izvolite, služite se i prijatno. Pazite, polivka je još
topla.“
Vidi, i oni kažu 'polivka', pomisli Miloš i to ga
zaradova jer je tu reč do sada čuo samo od Koviljke,
svoje bake.
Srećom, juha nije bila vrela jer bi se Miloš i Milutin
sigurno opekli koliko su bili gladni. Bila je to topla i
masna kokošija juha, ali mesa u njoj nije bilo. Zato
Miloš uze hlepčić i udrobi ga u juhu. Tako je juha
najbolje pravdala svoje staro ime 'polivka'.
191