Miloš uze drugi panj sa gomile i baci ga na zemlju
da se sam smesti kako mu je najbolje. Panj se malo
zakotrlja pa stade i malo se zaljulja. Miloš pokuša da
ga gurne nogom, ali panj je čvrsto stajao. Miloš iz-
mahnu sekirom i spusti je na željeno mesto.
Panj puče i odvali se komad veći od onoga prvog
Milutinovog. Ali, Milutin je u međuvremenu odvalio
još dva komada i sekirom rasecao ostatak panja.
„Odlično, momci“, reče Miomir. „Kad zađe sunce,
dođite u kuću na večeru.“
Kad je i poslednji zračak sunca zgasnuo i na gomili
ostalo još samo dva panja, Miomir dođe do njih.
„Hajde, momci, završavajte, Mirka zapoveda da se
odmah jede.“
„Pa nećemo, valjda, ova dva panjčića ostaviti
neposečena“, reče Miloš i napade poslednji panj. On
beše skinuo košulju i okačio je na granu, ali mu se i
dalje znoj slivao niz čelo. Sad nije imao rukav da ga
briše pa ga je razmazivao nadlanicom. Miomir je sta-
jao zadivljen Miloševim poprsjem i izraženim mišići-
ma na rukama, ramenima i plećima. Milutin nije ski-
nuo košulju upravo zato da bi imao čime da briše čelo
pa je to i činio. I on je, poput Miloša zanemario klin i
razbijao panj sekirom. Dok je Miomir čekao na njih da
ih vodi na večeru, oba panja se bila iscepana.
„Gotovo!“, othuknu Miloš zadovoljno. „Je l'
možemo negde da se okupamo?“
„Nemamo tursko kuptilo, ako ste to očekivali“,
reče Miomir, „Ali imamo potok tu dole pa se možete
tamo ispljuskati.“
187