E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 180

ljubeći je. „Zbogom i… nemoj me zaboraviti“, reče ona pa mu veza maramu. „Neka te ovaj dar seća na mene.“ „Ne bih te mogao zaboraviti i bez toga, ali, hvala ti“, reče on i baci se u sedlo. Nije voleo duge i dirljive rastanke, ali ovaj zaista nije mogao da izbegne. Da su otišli čim su ustali kako je on predlagao, izbegli bi to, ali kad nisi sam moraš uvažavati i tuđu volju. 180