zio Vesnin lik i njeni poljupci. Još je osećao njene male
čvrste dojke na svom telu i to ga je uzbuđivalo iako nje
nije bilo tu. Zato nije mogao da zaspi i željno je
iščekivao svitanje da se ponovo spusti do reke i okupa
se i po treći put od juče. Ipak, san ga je ponovo svladao
i on se probudi tek kad ga sunčevi zraci zagolicaše po
trepavicama, a cvrkut ptica postao nesnosan.
On skoči sa sena i munu Milutina koji je čvrsto
spavao ležeći potrbušle sa glavom zarivenom u seno.
„Hajde, anđele“, zadevao ga je, „skidaj tu tuđu
odeću pa da se okupamo.“
„O, još sam i anđeo postao“, reče Milutin ne bez
samozadovoljnog osmeha pa skide košulju i dugačke
gaće koje mu je Ognjan juče dao kao radnu odeću za
košnju i uredno ih složi da ih može odneti u staju i
ostaviti na policu. Ostade samo u kratkim gaćama.
Isto je učinio i Miloš pa siđoše niz lotru i sjuriše se
na reku.
Iako je bilo leto, voda u reci nije bila topla kao na
Jasku i Miloš oseti njenu svežinu. Milutinu to nije
smetalo jer je navikao na svežinu reka u Krsni. Sve su
to bile planinske reke koje su se spušale u nizinu, a
Jazak je bio samo ravničarski potok, naročito pri ušću
u Dunav.
Otplivali su niz potok sve do ograde vinograda. To
je zapravo bila živica koja se uplela u trnje kojim je
vinograd prvobitno bio ograđen. Živica se protezala i
duž puta kojim su pre dva dana došli. Pored živice
videše i dve lepe male kuće za koje onda mišljahu da
su kolibe.
176