da čuje selo, oni ionako sutra idu odavde. Hajde sedi
da popijemo malo vina pa da idemo na spavanje.“
To je izgleda Rajka smirilo jer se više nije čula vika
već samo nejasno mrmljanje ljudi koji razgovaraju uz
čašicu.
„Uf, zamalo da nastradamo“, reče Miloš sa olak-
šanjem.
„Ona je mene zavela, boga mi“, reče Milutin prav-
dajući se.
„Ja ti verujem jer znam kako si nespretan sa žena-
ma, ali teško da bi Rajka uverio u to. Sva sreća te sutra
idemo“, reče Miloš.
„Šta!?“, neugodno se lecnu Milutin. „A Vesna?“
„Gotovo je i sa Vesmom i sa Anđelom“, odlučno
reče Miloš. „Sutra nastavljamo put.“
„Ali… kud ću u tuđoj odeći“, zbunjeno će Milutin
pokazujući odeću koju mu je dao Ognjan.
„A, ti se nisi presvukao“, seti se Miloš. „Ništa, spa-
vaj sad pa ujutru. Da si došao na vreme, okupao bi se
toplom vodom i obukao čistu odeću. Mileva nam opra-
la odeću.“
„Lepo su nas prihvatili što jes' jes'“, reče Milutin.
„Da. A kako im ti vraćaš? Tako što si im legao sa
snahom“, prekorno reče Miloš.
„Uopšte nisam znao ni da je udata a kamoli da im
je snaha. Izgleda kao devojka, jedva da je starija od
mene. Osim toga, ona je legla sa mnom, a ne ja s njom.“
„Dobro, aj' da spavamo“, reče Miloš i okrete se na
drugu stranu.
Pokušavao je da zaspi ali mu je u svest stalno dola-
175