„Pa moram, odgovoran sam za njega“, reče Ognjan.
„Idi ti spavaj, laka ti noć.“
Miloš se pope na senjak. Sa strane je sijao krupan
okrugao mesec i osvetljavao sve kutke senjaka. Miloš
se opruži na seno i zaspa čim je dotakao uzglavlje na-
činjeno od gomilice mekog mirisnog sena.
U neko doba začu zvuke penjanja uz lotru i probudi
se.
Milutin se cerio usta razvučenih od uva do uva.
„Bio si sa Anđelom?“, upita Miloš.
„Ona je sve drugo samo ne anđeo“, reče Milutin.
„Kad bi mi Bog podario onakvu ženu, bio bih najsreć-
niji čovek na svetu.“
„To ti misliš, ali da pitamo Rajka, šta on kaže“, reče
Miloš.
Utom se začuše glasovi od kuće.
„Gde je taj nevaljalac da mu ja pokažem kako se za-
vode tuđe žene!“, čuo se zvonak muški glas.
„Nemoj, Rajko, molim te“, čuo se Ognjanov glas.
„Zar da mi tučeš gosta pod mojim krovom?“
„A je l' on mislio na gostoprimstvo kad je zavodio
tvoju snahu?“, čuo se opet Rajkov glas. „Ima kosti da
mu polomim!“
„Rajko“, čuo se Milevin molećivi glas, „nemoj noćas.
Pusti neka sve to prespava pa ujutru. Posle idite na
livadu pa se tucite letnji dan do podne. A sad, pusti
momke neka spavaju, umorni su.“
„A nije bio umoran da legne s tuđom ženom“, vikao
je Rajko.
„Rajko, polako“, opet se čuo Ognjanov glas. „Nemoj
174