Miloš zavrte glavom. „Ko zna.“ Zatim je ponovo
steže u zagrljaj i stade je ljubiti po licu i vratu. „Idem
sad da se spremim za put.“
„Nemoj me zaboraviti“, reče Vesna.
„Najbolje bi bilo da se odmah zaboravimo“, reče
Miloš, „manje ćemo patiti“.
„Ljubavna patnja je slaka“, reče Vesna.
„Zbogom ostaj, Vesna“, reče Miloš i naglo ode.
***
Ognjan je sedeo na doksatu sam.
„Nema ti saputnika još“, reče.
„Gde se zadržao do sad?“, reče Miloš.
„Možda ga zadržala neka snaša“, reče Ognjan.
„Nego, hajde ti okupaj se pa na spavanje, ja ću ti
pomoći.“
„Mogu ja i sam“, reče Miloš, „već sam okupan samo
malo da se ispolivam i da se istrljam ubrusom.“
„Tako je, Miloše“, reče Ognjan, „za čistoću više
vredi trljanje ubrusom nego pranje vodom.“
Miloš ode u staju. Voda u vedru je bila još topla, a
njegova odeća uredno složena na polici pored Milu-
tinove. Miloš se na brzinu ispoliva, istrlja čistim ubru-
som i obuče svoju čistu odeću.
Hvala Milevi, ko zna kad će opet biti oprana, pomisli.
Zatim se uputi na senjak.
„Laku noć, Ognjane“, pozdravi Ognjana koji je još
uvek sedeo na doksatu obasjan mesečinom. „Je l' ti to
čekaš Milutina?“
173