s kojom je on ' devojkom ' bio pa pretrnu. „ Možda“, samo reče. „ Hajde dok i on dođe pa da se okupate“, reče
Ognjan. „ Eno vam vruća voda u staji.“. „ Mi smo se okupali u reci“, reče Miloš. „ Ali niste se presvukli“, reče Ognjan. „ Morate bar malo da se plaknete pa da obučete svoje čiste stvari. Mileva ih je oprala i već su suve. Da ne putujete u prljavoj odeći.“
To on nas tera, pomisli Miloš i nehotice susrete Vesnin pogled.
„ Može li Miloš sa mnom do moje kuće?“, brzo se snađe Vesna.
„ A ko mu smeta“, reče Ognjan, „ nisam mu ja gospodar.“ Vesna povuče Miloša. „ Hajdemo!“ Miloš pođe za njom. Dođoše stazicom do vratnica i izađoše na seoski puteljak. Iako je već bio sumračak, na putu se bolje videlo nego ispod drveća u Ognjanovom voćnjaku. Vesna je opet podlaktila Miloša i povela ga pedesetak koraka dalje od Ognjanove kuće. Zastadoše ispred jednih vratnica sa stubovima od kamena, dok su same vratnice bile drvene. Vesna se nasloni na stub i ponovo zagrli Miloša. Sad ga je ljubila poluotvrenih usta pokazujući mu tako da je usvojila njegovu pouku.
„ Nemoj, Vesna“, odmače se on, „ ja sutra idem i ko zna da li ćemo se ikad više videti.“ „ Ali vratićeš se“, reče ona.
172